Otvorenje izložbe “Dubrovačka znanstvena baština – zbirka Ragusina Državnog arhiva u Dubrovniku”

Sinoć smo imali otvorenje autorske izložbe u Sponzi, na kojoj su nam se obratili autori i ravnateljica koja je kazala okupljenima da se nalazimo u Međunarodnom tjednu arhiva 8.-12. lipnja, a 9. lipanj je Međunarodni dan arhiva, prigodom kojeg smo radili izložbu pod nazivom “Dubrovačka znanstvena baština – zbirka Ragusina Državnog arhiva u Dubrovniku” kojom ćemo dubrovačkoj javnosti i posjetiteljima prikazati znanstveni domet dubrovačkih autora kroz njihova djela u zbirci. Izložba otkriva široki raspon znanstvenih disciplina i tema, te svjedoči o dugom kontinuitetu znanstvene misli ovog područja. Da nisu samo arhivski dokumentni samo ono što prikazujemo i na čemu radimo, večeras ćemo pokazati upravo knjižničnu građu kao najvrjednije zbirke o kojoj skrbimo, te pokazati izbor nekoliko rukopisa u originalu. Ova građa svjedoči identitet naših sugrađana iz ranijih stoljeća i potiče svijest o očuvanju kulturne baštine.

Ana Borić Gluhan, knjižničarka našega arhiva govorila je kako su arhivi oduvijek bili mjesta na kojima se povijest zaustavlja i traži odgovore. Uz arhivsku građu, svako istraživanje traži i literaturu koja razjašnjava i tumači povijest. Takvu literaturu okupljaju arhivske knjižnice koje se počinju razvijati uz svoje matične ustanove. Knjižnice u arhivima nastaju iz potrebe arhivskih djelatnika za stručnom literaturom, ali i vanjskih korisnika istraživača kojima je potreban povijesni kontekst koji pruža literatura pri istraživanju arhivskog gradiva. Riječ je o knjižnicama sa specifičnom građom i korisnicima te ih definiramo kao specijalne arhivske knjižnice. O postojanju i korištenju knjižnice svjedoče i izvješća Konstantina Jirečeka iz 1896. godine koji ističe kako je, premda malena, knjižnica bila dobro posjećena. Njezini korisnici su bili lokalni profesori, svećenici i znanstvenici što potvrđuje kako je knjižnica od samog početka imala važnu ulogu u lokalnoj znanstvenoj zajednici.

Najvrjedniji dio fonda je zbirka Ragusina koja okuplja vrijedne i rijetke stare knjige tiskane od 15. do 19. stoljeća. U zbirci nalazimo dvije inkunabule koje same za sebe imaju neizmjernu vrijednost, a prateći zapise i ex librise dolazimo do spoznaje kako se u zbirci nalaze i stare knjige i priručnici koje su se koristile i u srcu same Dubrovačke Republike- u turskoj kancelariji i uredu kaznenog sudišta. Godine 1904. dolazi do preuzimanja dijela knjižnice našeg poznatog Dubrovčanina, hrvatskog filologa, književnog povjesničara i numizmatičara Milana Rešetara te tako zbirka Ragusina postaje bogatija za mnoge vrijedne i rijetke knjige. U Ragusini nalazimo ključna dubrovačka, hrvatska i europska znanstvena djela poput radova Antuna Meda, Miha Monaldija, Ludovika Crijevića Tuberona, Jakova Lukarevića, Benedikta Kotruljevića, Anselma Bandura, Junija Restića, Marina Getaldića, Ruđera Boškovića, Đura Baglivija i mnogih drugih.

Sanja Curić, viša arhivistica ispričala je kako nakon pada Republike nova francuska vlast arhiv Dubrovačke Republike dijeli na sudbeni i upravni dio, pa novoustrojeni organi preuzimaju ono gradivo koje je bilo unutar njihovih nadležnosti.

Austrijska uprava nakon 1814. započinje proces modernizacije arhiva tako da i dubrovački arhiv prati sudbinu ostalih arhiva austrijskog dijela Monarhije. Svaki arhiv trebao je poslati izviješće o vrsti gradiva, u kojoj mjeri je arhivsko gradivo već organizirano. Gradivu bivše Republike iako fizički pohranjeno u Kneževu dvoru, slijedio je dugotrajan proces inventariziranja, sređivanja i objedinjavanja dokumenata razne provenijencije, koji se posebno intenzivira 30-ih god. 19. st. Prateći izvješća o stanju sređenosti arhiva, možemo reći da je ono bilo dosta zadovoljavajuće, uz neke iznimke npr. 60-ih godina kada gradnja Bondina teatra (1864.) i nove općinske zgrade (1867.), zahtijevaju rušenje dviju prostorija u kojima je sređeni arhiv dotad bio smješten te on seli u dvije prostorije bivšeg Notarijata, a gradivo prilikom selidbe biva ponovno djelomično izmiješano. Unatoč tome, dubrovači arhiv nije pratila sudbina onih u Splitu, Korčuli i Kotoru, koji su radi neodgovarajuće skrbi o gradivu, a po preporuci Središnjeg povjerenstva 1883. preneseni u arhiv Namjesništva u Zadru.

Upravo je to bio preduvjet da 1890. arhiv stekne novi status sa zadaćom sređivanja svoga gradiva i objedinjavanja arhivskog gradiva bivše Republike, te ga otad pratimo sa službenim pečatom na kojemu piše: „I. R. ARCHIVIUM RAGUSINUM”. Od slijedeće godine arhiv počinje voditi i zasebnu službenu knjigu pod naslovom „Liber diurnus I. R. archivii Ragusini” u čijem sadržaju između ostalog možemo pratiti podatke o korisnicima, traženom arhivskom gradivu, uređenju arhivskih prostorija, nabavci polica za pohranu gradiva i nabavci i preuzimanju vrijednih arhivalija.

Već 1911. C. k. Dubrovački arhiv stječe status C. k. Državnog arhiva u Dubrovniku kao institucije koja će preuzimati gradivo državnih tijela, što je i danas, s knjižnicom čiji mali dio vrijednog fonda ovom izložbom želimo predstaviti javnosti.

Nikša Selmani, viši arhivist, kazao je da je izložba koncipirana tako da svaku izloženu knjigu iz zbirke Ragusina prati kraći osvrt u kojem autori izložbe apostrofiraju ono bitno, smještajući dubrovačke autore i njihov opus u širi kulturni i znanstveni okvir. Kako bi se ta znanstvena baština razumjela u kontekstu svoga vremena, Selmani je u nastavku iznio kratak pregled razvoja znanstvene misli rekavši da u zapadnoj tradiciji ona počinje progovarati kroz filozofska djela Platona i Aristotela u kojima se radi jasna distinkcija između znanja o onome vječnome i nepromjenjivome koje određuje pojam EPISTEME i mnijenja o onome što je u kretanju, tijeku i prolaznosti, a koje određuje pojam DOXA. Sva promišljanja Dubrovčana iz domene filozofije i prirodoslovlja u tom vremenu prate sve bitna nastojanja znanstvene Europe. U kontekstu tih promjena, kazao je Selmani, uloga koju je imao Bošković bila je gotovo proročanska, a njegova teorijska promišljanja o samim temeljima tvari tek u suvremenim vremenima uz tehnološku pomoć dobivaju svoja nova tumačenja. Kada se uzme u obzir da je Dubrovnik još u 16. stoljeću iznjedrio prvu hrvatsku filozofkinju, Marušu Gundulić, kao i to da u Boškovićevo doba postoje Dubrovčani koji prate razinu njegove teorijske misli, može se reći da je Dubrovnik doista i u punom smislu u jednom razdoblju svoje povijesti držao korak s najvišim dosezima kulturne i znanstvene Europe, a sto možemo posvjedočiti upravo našim arhivskim dokumentima i knjigama.